Tradicija plute

Hrast se koristio kao čep kada se vino prvi put rodilo. U 5. veku pre nove ere, Grci su ponekad koristili hrast da zapuše vinske boce. Pod njihovim vodstvom, Rimljani su također počeli koristiti hrast kao čepove za boce i zatvarati ih vatrogasnom bojom.
Međutim, pluta još nije postala mainstream u to doba. U to vrijeme, najčešći čep koji se koristio kao čep za vinske lonce i limenke bila je upotreba vatrene boje ili žbuke, te kapanje maslinovog ulja na površinu vina (kako bi se smanjio kontakt između vina i kisika). U srednjem vijeku čepovi su očigledno bili potpuno napušteni. U to vrijeme, uljane slike opisivale su upotrebu upletene tkanine ili kože za začepljenje boca za vino ili kotlića, a ponekad je dodan vosak kako bi se osiguralo čvrsto zaptivanje.
Tek sredinom 17. stoljeća čepovi su se istinski povezivali s vinskim bocama. U to vrijeme, kao druga opcija, s vremena na vrijeme su se pojavljivali i brušeni stakleni čepovi za boce koji su se koristili već duže vrijeme. Sve do 1825. ovi stakleni čepovi su i dalje bili izbor za čepove za boce. Konačno, ovi stakleni čepovi su odbačeni jer gotovo da nije bilo drugog načina da se izvade čepovi osim da se razbiju boce. Prije nego što su se čepovi naširoko koristili kao praktični čepovi za boce, bilo je pitanje pronalaska alata koji bi lako mogao izbušiti hrast i ukloniti čepove. Sličan otvarač za flaše se prvi put spominje 1681. godine, kada je opisan kao "čelični crv koji se koristi za izvlačenje čepova iz boca". Ovaj ručni alat je već korišten prije 50 godina za uklanjanje metaka i mekih punila iz vatrenog oružja. Prvobitno poznat kao bušilica za flaše, zvanično nije bio poznat kao otvarač za flaše sve do 1720. godine.